Uknjižba prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju

Tiziana Paris
Autore
Tiziana Paris, avvocato

Prema pozitivnim propisima Republike Hrvatske predmetna problematika je uređena sljedećim zakonima:

  • Zakonom o obveznim odnosima, Narodne novine br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 (dalje u tekstu: ZOO)  ;
  • Zakonom o zemljišnim knjigama, Narodne novine br.69/19, (dalje u tekstu: ZZK);
  • Zakonom o nasljeđivanju Narodne novine br.48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, (dalje u tekstu: ZN).

Sukladno gore navedenim pozitivnim propisima Republike Hrvatske uknjižba prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja specifičan pravni institut stjecanja prava vlasništva prema kojemu:

  • stjecatelj prava vlasništva stječe pravo vlasništva sa odgodnim učinkom odnosno isti se u zemljišne knjige upisuje kao vlasnik i postaje vlasnikom imovine tek po smrti zemljišnoknjižnog pravnog prednika – ostavitelja (čl.579.st.1.ZOO);
  • imovina koja je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u nasljednu masu ostavitelja i ne predstavlja imovinu koju nasljednici mogu naslijediti, upravo iz razloga što je ostavitelj predmetnom imovinom već raspolagao za života (samo je upis novog vlasnika odgođen do smrti ostavitelja) (čl.5.st.3.ZN).

Ugovor o doživotnom uzdržavanju je, sukladno odredbi čl.579. ZOO, dvostrano obvezni pravni posao na temelju kojega se jedna ugovorna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, dok se druga strana obvezuje da za uzvrat daje davatelju uzdržavanja svu ili dio svoje imovine. Međutim, sukladno istoj odredbi čl.579.st.1. ZOO-a stjecanje stvari i prava odgođeno je do trenutka smrti primatelja uzdržavanja

Dakle, predmeti ugovor zaključuje se za života ostavitelja (inter vivos), međutim istim ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti (mortis causa), te se novi vlasnik nekretnina (davatelj uzdržavanja) upisuje kao vlasnik tek nakon smrti ostavitelja (primatelja uzdržavanja).

Odredbom čl.580. ZOO-a utvrđeno je da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljan u posebnom obliku odnosno u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen po javnom bilježniku ili  sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. U suprotnom sukladno odredbi čl.290. ZOO-a ugovor nije valjan odnosno isti je ništetan.

Nadalje, ukoliko su predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnine, davatelj uzdržavanja je sukladno odredbi čl.581 st.1. ZOO-a ovlašten isti zabilježiti kroz zemljišne knjige. Temeljem navedene odredbe, a u vezi sa čl.75. ZZK-a, navedenom zabilježbom ugovora u zemljišne knjige se upisuje činjenica da je glede predmetnih nekretnina ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u korist određene osobe. Učinak predmetne zabilježbe je sljedeći:

  • vidljivost zaključenog ugovora svim trećim osobama, obzirom da su zemljišne knjige sukladno odredbi čl.7 ZZK-a javne;
  • „rezervacija“ nekretnina od strane davatelja uzdržavanja, upravo zbog činjenice što će se isti upisati kao vlasnik tek nakon smrti primatelja uzdržavanja.

Stoga, nam već sama ova zabilježba ukazuje na činjenicu da predmetne nekretnine neće ući u ostavinsku masu ostavitelja te da iste u ostavinskom postupku neće biti raspoređene na nasljednike.

Naime, odredbom čl.5.st.3. (ZN) utvrđeno je da se ostavina (nasljedna masa) sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim:

  • onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu,
  • ono što je udio u zajedničkoj imovini,
  • ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravom temelju(!) (primjerice ugovorom o doživotnom uzdržavanju sukladno čl.579.st.1. ZOO).

Dakle, sukladno odredbi čl.579.st.1. ZOO-a te čl.5.st.3. ZN-a imovina koja je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinu ostavitelja. Ugovorna strana koja je davatelj uzdržavanja može odmah u trenutku smrti ostavitelja zatražiti izravno (bez provođenja ostavinske rasprave) upis vlasništva u zemljišne knjige u skladu sa odredbama čl.57 – 59. ZZK-a.

Sukladno odredbama čl.57 – 59. ZZK-a ugovorna strana koja je određena kao davatelj uzdržavanja svoje vlasništvo na nekretninama u zemljišne knjige upisuje na temelju zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju te smrtnog lista kojim se utvrđuje da je primatelj uzdržavanja preminuo. 

Zaključno, pregledom gore navedenih odredbi zakona možemo utvrditi da je stjecanje prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju poseban pravni institut pozitivnog prava Republike Hrvatske na temelju kojega se upis prava vlasništva provodi izravno u trenutku smrti ostavitelja, bez provođenja ostavinskog postupka.

Condividi